![]() | ||||||||||||
![]() | ||||||||||||
|
Jedan način na koji se mogu postaviti kontakti na svoj uzorak je i pomoću bondera. Izgleda kao hibrid mikroskopa i šivaće mašine, a na ovom modelu upravljanje je sasvim mehaničko. (Slike su umanjene za bolji pregled) Uzorci koje mjerimo često su mali (cca 1 x 4 x 2 mm x mm x mm) te se zalijepe na tzv "žohar", preko kojeg ostvarujemo kontakte s mjernim postavom, a i tako lakše baratamo s uzrcima jer su sami kontakti krhki. "Žohar" je zlatna pločica na kojem ima set odvojenih područja za stvaranje kontakta. Tipičan "žohar" s već postavljenim uzorcima i kontatkima je na slici 2. Princip rada bondera je sljedeći: iglom kroz koju je provučena žica za kontakt pritisnemo jedan kraj žice uz površinu uzorka (točka 1), odmotamo malo žice i pritisnemo na površinu "žohara" (točka 2). Na "žohar" (koji je manje osjetljiv od uzorka) zatim napravimo kontakte na žice kojima dovodimo mjerni signal. Pri korištenju bondera kontroliramo koliko će jako pritisnuti žicu na jednom i na drugom kontaktu, te koliki će biti luk od točke 1 do točke 2. Kako bih lakše objasnio kako montirati žicu i uopće koristiti bonder, pretpostavit ću da je bonder ispred nas, tj da sjedimo za njim. Prije nego postavimo uzorak na postolje, treba provjeriti da je žica provučena kroz rupicu igle. Upalimo uređaj i rasvjetu (gornji lijevi prekidač s crvenom lampicom, i malo niže udesno prekidači Power i Lights, te pogledamo vrh igle pod povećanjem (fotografija je loša, no u stvarnosti se bolje vidi). Ako žica nije u igli, treba se malo potruditi da se postavi.
Najprije oslobodimo natezač žice (ručica lijevo Clamp open/closed) tako da nam pri povlačenju žica ne bi puknula. Žica je vrlo tanka (100 um) i lako puca pa se treba nježno rukovati. Da bi mogli ovo izvesti, treba imati i dobru pincetu kojom ćemo držati žicu. Pri uvođenju žice u iglu treba se cijelo vrijeme gledati kroz povećanje. Igla nam izgleda kao zašiljena,
no pod povećanjem vidimo da na dnu ima ravnu plohu i da rupica ne ide ravno kroz nju, već je ulaz rupice sa zadnje strane igle, a izlaz s donje strane. Tako igla jednim dijelom pritisne žicu na željenu točku. Za uvođenje žice u iglu treba puno strpljenja i ne treba se olako odustati; pogotovo ako prvi put to radite. Nerijetko to može potrajati - sasvim prvi put mi je trebalo oko 3 sata da to uspijem. Dijelom zbog loše pincete, a dijelom jer nisam imao neku pomoć. Ako se prvi put stavljaju kontakti na uzorak savjetujem da se uzme "trening-žohar" jer se nepravilnim rukovanjem uzorci mogu uništiti. Moj trening je bio na "žoharu" na Sl 2 i ako se bolje pogleda vide se oštećenja uzorka, te kako su žice bezveze postavljene. Ako se udaljavamo rukom od sebe, tada oni kontroliraju redom: veličinu petlje (loop), prvi kontakt, drugi kontakt. Okretanjem vijka se podešava minimalna/maksimalna visina igle pri spuštanju, te horizontalni pomak igle od točke 1 do točke 2. Osim ova tri vijka, rad bondera kontroliraju još dva klizna kontakta koja se nalaze na vrhu bondera - Power i Time, tj snaga kojom će igla pritisnuti žicu na uzorak
i koliko će taj pritisak trajati. Kako su gotovo uvijek podloga uzorka i "žohara" od različitog materijala, tako za točku 1 (Channel A) i točku 2 (Channel B) ima po jedna par tih kontrolera. Njih ćemo naknadno podesiti. Naciljamo mjesto prvog kontakta i odgovarajućim vijkom pomaknemo iglu u gornji maksimalni položaj (ako pritiskamo gumb na mišu bez puštanja, bonder samo podigne iglu bez spuštanja. Tek kad otpustimo gumb, igla se spušta). Za podignuti iglu u gornji maksimalni položaj srednji vijak okrenemo obrnuto od smjera na satu. Pritisnemo gumb na "mišu" i dalje držeći pritom pritisnuti gumb. Na status indikatoru piše "1st search". Dok tako držimo gumb pritisnut, okrećemo vijak u smjeru kazaljke na satu dok igla sa žicom taman ne dotakne površinu podloge (bilo da smo počeli prvo s uzorkom ili "žoharom"). Tako podešeno pustimo gumb na "mišu". Sad bi bonder trebao konektirati žicu; ako nije ond aje ili snaga ili vrijeme potrebno podesiti. Ako je snaga ili vrijeme podešeno na prejako, žica će puknuti i neće se dobro konektirati. Ako je preslabo, žica se neće uhvatiti za podlogu i najvjerojatnije će ispasti iz igle. Na početku se postave Power i Time na 1, te ako se žica ne poveže na uzorak, za malo povećati. Ako se žica prekine, još smanjiti. Naciljamo mjesto drugo kontakta i vijkom pomaknemo iglu u gornji maksimalni položaj. Pritisnemo prekidač na "mišu" i dalje držeci pritom pritisnuti gumb. Na status indikatoru pise "2nd search". Okrećemo najudaljeniji vijak u smjeru kazaljke na satu dok igla sa žicom taman ne dotakne površinu podloge. Tako podešeno otpustimo gumb na "mišu". Bonder konektira
žicu. Ako ne, opet se poigramo s Time i Power (Channel B) kotrolerima. Nakon nekog vremena ćemo se izvježbati i usuditi napraviti kontakte na pravom uzorku Prije nego napravimo same kontakte na uzorku, dobro je napraviti shemu kontakata u skladu s našom opremom. Naprimjer, kada sam gostovao u Laboratoriju niskih temperatura, bila mi je potrebna ovakva shema: ![]() |
|||||||||||
![]() | ||||||||||||
![]() |