Rođen sam 23.09.1963. godine u Maglaju (Republika
Bosna i Hercegovina), gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Studij fizike
na Pririodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu započeo sam
Do
sada imam objavljenih ili prihvaćenih za objavljivanje 16 znanstvenih
radova u znanstvenim časopisima. Od toga sam autor (voditelj tematike) na
10 radova. Glavnina moje znanstvene aktivnosti vezana je za atomsku fiziku,
konkretno, temeljne procese u interakciji x- i niskoenergijskog g-zračenja sa materijom. Kao svoj osobni doprinos toj oblasti fizike
istakao bih prepoznavanje, te uvođenje raspršenja x- i niskoenergijskih g- nepolariziranih fotona na aktivnom volumenu detektora kao nove metode
mjerenja Comptonovog rasprešenja na vezanim elektronima, te kočnog
zračenja fotoelektrona. Ta metoda ima nekoliko bitnih prednosti u odnosu
na do tada jedino korištenu klasičnu eksperimentalnu tehniku
“izvor-meta-detektor“, te daje Comptonove spektre, koji čistoćom,
pouzdanošću na apsolutnoj skali i širinom energijskog područja
značajno nadmašuju dotadašnje rezultate. Prvi rad posvećen toj
tematici (članak 1. u Listi publikacija) je citiran u preglednom
članku J. H. Hubbell, Rad. Phys. and Chem. 59 (1997) 113, u kojem su
navedeni najznačajni doprinosi razvoju Comptonovog raspršenja od njegovog
otkrića pa do 1997. godine. Tu sam eksperimentalnu tehniku također
prepoznao i kao način izdvojenog mjerenja samo jedne komponente funkcije
odziva detektora (raspršenje u aktivnom volumenu detektora) uz selekciju
događaja bolju 1 od 107. Do tada nije bilo moguće izdvojeno
mjeriti neku komponentu, već samo ukupan doprinos svih. Od nekoliko
praktično-teorijskih rezultata vezanih za Comptonovo raspršenje, istakao
bih dokazivanje jednakovaljanosti Hatree-Fock i vodiku sličnih valnih
funkcija u preciznom računanju Comptonovog raspršenja na atomskim
elektronima u okviru impulsne aproksimacije. To bi za posljedicu trebalo imati
pojednostavljenje i ubrzanje postojećih i budućih izračuna
Comptonovog raspršenja u mnogim praktičnim primjenama transporta fotona
npr. u izučavanju funkcije odziva detektora, medicini i industriji.
U laboratoriju u Řež-u bavio sam se
eksperimentalnom nuklearnom fizikom- nuklearna struktura i funkcija jačine
fotona. Razvio sam komjuterski program koji uspijeva rekonstruirati energijsku
shemu atomske jezgre iz obrađenih eksperimentalnih podataka iz reakcije
uhvata termalnih neutrona. Za takav zadatak iskusnom nuklearnom fizičaru
potrebno je oko 6 mjeseci. Program je razvijen na modernim principima objektnog
programiranja u programskom jeziku C++ i
uključuje u sebi najpotpuniju bazu podataka o nuklearnoj strukturi ENSDF
(Evaluated Nuclear Structure Data File, Brookhaven National Laboratory, USA).
Moje dosadašnje nastavne aktivnosti u Fizičkom
zavodu vezane su za izvođenje nastave u Fizičkim praktikumima 1, 2, 3
i 4, te Nuklearnom praktikumu. Od školske 1998./1999. godine voditelj sam
kolegija Fizički praktikum 3. i 4. U Fizičkom praktikumu 4
konstruirao sam vježbu “Demonstracija Heisenbergovog principa neodredenosti”
koja se ne može naći u ponudi proizvođača opreme za praktikume.
Teorijski principi kao i uvjeti pod kojima je prezentiran pristup moguće
koristiti za provjeru Heisenbergovog principa neodredenosti izloženi su u radu
S. Pašić et al., Fizika A (prihvaćen za publiciranje, 2005).