Uobičajeno zaglavlje¶
Za kodiranje slova s kvačicama preporuča se koristiti UTF-8 kodiranje. U pythonu 2, potrebno je dodati zaglavlje # -*- coding: utf-8 -*-. U pythonu 3, UTF-8 je default. (Više na https://stackoverflow.com/questions/14083111/should-i-use-encoding-declaration-in-python-3)
Da bi se program u pythonu mogao pokretati kao samostalan program (tj. direktno, kao što se pokreće ./a.out) osim postavljanja prava izvršavanja (chmod u+x ...) potrebno je na samom početku dodati još i zaglavlje koje označava da je python interpreter program pomoću kojeg se naš program treba pokrenuti. To se može pomoću zaglavlja #!/usr/bin/env python.
#!/usr/bin/env python
print("samostalni program")
$ chmod u+x zag.py
$ ./zag.py
samostalni program
Zaglavlje #!/usr/bin/env python nalaže da se koristi naredba python iz nekog od direktorija upisanih u varijablu okruženja PATH. Umjesto toga, može se u zaglavlje staviti putanja na konkretni python interpreter, npr:
#!/usr/bin/python2.7. Ako se radi na ovaj način moguće je poslati argumente pythonu:
#!/usr/bin/python2.7 -tt. Opcija -tt uzrokuje prekid izvršavanja ako interpreter primijeti u programu miješanje razmaka i tabova.
U terminalu vrijednost varijable PATH doznamo pomoću:
$ echo $PATH
/usr/bin:/usr/local/bin
Može se dogoditi da je instalirano više programa istog naziva (npr. više pythona).
Zbog toga redoslijed direktorija u varijabli PATH može biti bitan: kad u terminalu upišemo npr. python sustav traži postoji li program tog naziva redom u direktorijima u varijabli PATH.
S tim u vezi korisna je naredba which pomoću koje možemo doznati iz kojeg direktorija iz $PATH potječe program koji pokrećemo.
$ which python
/usr/bin/python
Više o načinima kako promijeniti vrijednost varijable PATH na https://www.java.com/en/download/help/path.xml
Literatura
