Rođen 15.05.1942. u Hvaru, Hrvatska. Po završetku gimnazije u Našicama
(Hrvatska) upisao stručni smjer fizike na Prirodoslovno-matematičkom
fakultetu (PMF) Sveučilišta u Zagrebu, te diplomirao 1966. godine. U veljači
1974. doktorirao na PMF-u u Zagrebu s disertacijom "Elektronska svojstva
prezasićenih Al-3d slitina" (mentor prof. B. Leontić). Od 1966. do 1970.
godine radio kao asistent na Institutu za fiziku Sveučilišta u Zagrebu, a od
1970.-1974. godine u istom svojstvu na PMF-u. 1974. godine izabran je u
zvanje docenta, 1979. godine izvanrednog profesora i 1985. godine profesora
(sve na PMF-u). U trajno zvanje redovitog profesora izabran je 1998. godine.
Od 1970. do 1972. radio na Istiuto di Fisica, Universita di Genova
(Italija). Akademsku godinu 1974/75 proveo na Imperial College, London
(Engleska), a akademsku godinu 1980./81. na Universite Louis Pasteur (Strassbourg,
Francuska) i Division of Applied Physics, CSIRO (Lindfield, Australia).
1986., 1987. i 1990. godine boravio je po tri mjeseca na University Nancy
II, Universita di Genova i EPFL (Physique) Lausanne u svojstvu pozvanog
profesora. Područje znanstvenog rada mu je fizika kondenzirane materije.
Pretežito se bavi elektromagnetskim svojstvima metalnih sustava (posebno
amorfnih i nanostruktuiranih) i supravodiča (uključujući visokotemperaturne
supravodiče, VTS), te razvojem eksperimentalnih metoda istraživanja
spomenutih sustava. Neki zapaženi rezultati tih istraživanja su: neposredni
dokaz lokaliziranih spinskih fluktuacija u Al-3d slitinama, dokaz jakog
feromagnetizma u amorfnim Fe-Ni slitinama, uspostava neposredne veze
elektromagnetskih svojstava i elektronske strukture amorfnih Zr-3d slitina
(uključujući objašnjenje pozitivnog Hallovog efekta) i izvorni opis
dinamičke magnetizacije mekih feromagnetika. Glede supravodiča; prvi je uveo
dvofazni opis keramičkih VTS (spojišta zrna + zrna), perkolativni opis
kritičnih struja tih sustava te predvidio i eksperimentalno dokazao jako
poboljšanje njihovih uporabnih svojstava uvođenjem nanoskopskih defekata
(fisijskih tragova ili nanočestica). Bio je pozvani predavač na više
međunarodnih znanstvenih skupova, te suorganizator dva međunarodna
znanstvena skupa. Objavio je oko 300 znanstvenih i stručnih radova (oko 200
u CC časopisima) citiranih oko 1500 puta i dva udžbenika. U nastavi je
sudjelovao sa 14 različitih kolegija, vježbi i praktikuma. Trenutna nastavna
zaduženja su mu "Eksperimentalne tehnike u fizici" i
"Samostalni seminar iz istraživanja u fizici" na dodiplomskom studiju, te
"Eksperimentalna istraživanja u fizici čvrstog stanja" na doktorskom
studiju. Bio je mentor 50-tak diplomskih, 9 magistarskih i 11 doktorskih
radova u Zagrebu, te komentor 3 doktorska rada u inozemstvu. Bio je voditelj
desetak domaćih i dva međunarodna znanstvena projekta. Od 2007. godine je
voditelj projekta "Elektromagnetska svojstva nanostrukturiranih materijala
" MZOŠ i UKF projekata "Enhancement of Electromagnetic properties of MgB2
by Magnetic Nanoparticle Doping ". U okviru UKF projekta opremljen je i stavljen u
funkciju prvi specijalizirani laboratorij za proizvodnju magnetskih nanočestica u RH te
razvijena tehnologija pravljenja žica od supravodiča MgB2.
Obavljao je različite funkcije u struci i stručnim
društvima. Tako je od 1991. do 1995. godine bio član Radne grupe za centre
vrsnoće Srednje-europske inicijative, 2000.-2005. godine član Područnog
vijeća iz prirodnih znanosti MZOŠ. a od 2005. član Matičnog odbora u
području prirodnih znanosti - polje fizika, RH. Član je uređivačkog odbora
znanstvenog časopisa FIZIKA A. Recenzent je u više uglednih znanstvenih
časopisa kao što su Physical Review Letters, Physical Review B, Journal of
Physics: Condensed Matter, Superconductor Science and Technology itd.
Također je recenzent programa Europske zaklade za znanost, ESF, (odjel za
fizičke i tehničke znanosti, PESC). 1974. godine dobio je Republičku nagradu
za znanost "Ruđer Bošković". Oženjen je i ima troje djece.