"Krasan je Samobor. Blizina s glavnim gradom daje mu car blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schoenburunnu, Windsoru. Okolina je sretna kombinacija gore i ravnice, polja i sume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja."

Antun Gustav Matos Samo dvadesetak kilometara zapadno od Zagreba, na prostoru izmedju Samoborskog gorja i plodne Savske ravnice smjestio se grad Samobor. Najstarije arheoloske iskopine potvrdjuju da covjek ovdje zivi barem dvadeset i pet tisuca godina. Prohujalo je tu i kameno i broncano i zeljezno doba, a u cetvrtom stoljecu kroz samoborsko podrucje vodila je rimska cesta od Rima preko Ljubljane kroz Samobor i Sisak na istok prema Carigradu, a od Domaslovca je vodio odvojak uz potok Gradnu, Samobor, Lipovecku sumu, preko Vojnica u Senj... Samobor se kao grad spominje 1242. godine u povelji kralja Bele IV, kojom izdaje povelju o osnutku Samobora, a Samoborci od kmetova postaju slobodni gradjani, dok dvadeset godina kasnije, oko 1260. godine, zapocinje gradnja tvrdjave Samobor-grada.

Uredio Dalibor Paar