POPIS DJELATNIKA FIZIČKOG
ZAVODA
Redoviti profesori
Prof.dr.sc. Emil Babić
Prof.dr.sc. Slaven Barišić
Prof.dr.sc. Antonije Dulčić
Prof.dr.sc. Miroslav Furić
Prof.dr.sc. Amir Hamzić
Prof.dr.sc. Krešimir Pavlovski
Prof.dr.sc. Marijan Šunjić
Prof.dr.sc. Anđelka Tonejc
Prof.dr.sc. Antun Tonejc
Prof.dr.sc. Damir Veža
Izvanredni profesori
Prof.dr.sc. Goranka Bilalbegović
Prof.dr.sc. Damir Bosnar
Prof.dr.sc. Ivan Kokanović
Prof.dr.sc. Mirko Planinić
Prof.dr.sc. Miroslav Požek
Prof.dr.sc. Mladen Vrtar - naslovno zvanje
Prof.dr.sc. Krešo Zadro
Docenti
Doc.dr.sc. Darko Androić
Doc.dr.sc. Dinko Babić
Doc.dr.sc. Mario Basletić
Doc.dr.sc. Matko Milin
Doc.dr.sc. Dalibor Paar
Znanstveni suradnik
Dr.sc. Ivan Kupčić
Dr.sc. Danko Radić
Viši predavači
Dr.sc. Gorjana Jerbić-Zorc
Dr.sc. Maja Planinić
Viši asistenti
Dr.sc. Selim Pašić
Stručni suradnik
Ing. Planinka Pećina
Znanstveni novaci
Ing. Mirko Baćani
Ing. Davor Bernardić
Dr.sc. Igor Bertović
Dr.sc. Vito Despoja
Ing. Ivica Friščić
Ing. Mihael Srđan Grbić
Lana Ivanjek, prof.
Ing. Vladimir Kolbas
Ivana Lončarek, prof.
Dr.sc. Marija Majer
Dr.sc. Mihael Makek
Dr.sc. Ivana Mrkonjić-Radić – radna prava i obveze miruju
Ing. Mario Novak
Ing. Nikolina Novosel
Dr.sc. Damir Pajić
Ing. Nikola Poljak
Dr.sc. Željko Skoko
Dr.sc. Ana Sušac
Dr.sc. Tomislav Ševa
Dr.sc. Emil Tafra
Dr.sc. Ettore Tamajo
Nenastavno osoblje
Jasna Bartolić
Mirjana Bijelić, prof.
Milka Bobić
Leo Boroje, prof.
Jasna Čorko
Ivan Gladović, prof.
Andrea Keller
Hrvoje Mesić
Jasminka Miloš
Sandra Požar
Tomislav Sermek, ing.
Zoran Šips
Marko Šušak, prof.
Dijana Turkalj
Mr. Ankica Valenta
Renato Varga
Slavica Vrčković
Ramza Zukić |
FIZIČKI ZAVOD
Predstojnik: prof.dr.sc. Damir Veža
Sekretarica: Jasna Čorko
tel: 4680 334
O FIZIČKOM ZAVODU
Kontinuirana predavanja iz fizike počela su na obnovljenom Sveučilištu
školske godine 1875/76. dolaskom u Zagreb dr. Vinka Dvořáka, koji je te
iste godine postao prvi sveučilišni profesor fizike u nas. On je osnovao
Fizikalni kabinet u okviru Mudroslovnog fakulteta i njime upravljao sve
do 1911. godine.
Fizikalni kabinet je najprije bio smješten u dvije dvorane prvog kata
muzejske zgrade u Demetrovoj ulici. Kada je Sveučilištu predana zgrada
na Wilsonovu trgu (danas Trg maršala Tita), u nju se preselio i
Fizikalni kabinet, i to u tri dvorane i dvije sobe u zapadnom dijelu
drugog kata, te još u jednu prostoriju u prizemlju koja je služila kao
radionica. U tim skučenim prostorijama i bez ikakva pomoćnog osoblja,
Fizikalni kabinet se zalaganjem prof. Dvořáka brzo razvio. Knjižnica je
ubrzo bila opskrbljena velikim brojem knjiga i časopisa, a zbirka
uređaja svim što je bilo potrebno za izvođenje demonstracijskih pokusa i
za praktikume. To je istovremeno bio i početak stvaranja Zbirke zavoda.
Unatoč veoma skromnim materijalnim sredstvima, i činjenici da je bio
jedini čovjek u Fizikalnom kabinetu, prof. Vinko Dvořák je razvio i
znatnu znanstvenu djelatnost. Naročito uspješne rezultate postigao je na
području aktustike i mehanike ("Dvořák-Rayleighova cirkulacija"),
mehaničkog djelovanja zvuka na rezonatore, a zapaženi su i njegovi
radovi iz povijesti fizike. Osobno je izradio mnoge znanstvene
instrumente i uređaje; poznat je njegov uređaj za pokazivanje reakcionog
djelovanja zvuka na osnovi Dvořák-Rayleighovog efekta kao i električni
instrumenti za koje je na izložbi 1896. godine u Budimpešti dobio
"Veliku kolajnu".
ZBIRKA FIZIČKOG ZAVODA
Useljenjem Fizikalnog kabineta u zgradu na Wilsonovom trgu, započelo je
stvaranje Zbirke uređaja i demonstracijskih pokusa, koja danas sadrži
više tisuća uređaja i knjiga, od kojih su mnogi neprocijenjive
vrijednosti.
Nabavka uređaja i instrumenata za nastavu fizike kroz različita
razdoblja postojanja Fizičkog zavoda bila je u velikoj mjeri uvjetovana
istraživačkim usmjerenjima pojedinih profesora zavoda koji su opremali
zbirku, ali je također i brzo slijedila pojedina otkrića u fizici. Tako
je samo šest mjeseci nakon Röntgenovog otkrića, tj. 30. svibnja 1896.
godine kupljena prva rentgenska cijev od tvrtke Geissler za 30 maraka, a
za koju kao izvor visokog napona još i danas služi Rühmkorffov induktor
s dva prekidača nabavljen 1876. godine. Otkrićem elektromagnetskih
valova, nabavljena je 1897. godine oprema za Hertzove pokuse prijenosa
na daljinu, koja se sastoji od prijemne i odašiljačke antene s dipolima,
koherera i polarizacijskih rešetki. Nakon objavljivanja Teslinih
patenata u Zbirku su stigli uređaji za pokuse s visokofrekventnim
strujama, od kojih treba istaći Teslin transformator sa živinim
prekidačem. Zanimanje pojedinih članova Fizičkog zavoda za glazbu i zvuk
vidljivo je i iz dobro opremljene zbirke glazbenih vilica i svirala, te
drugih uređaja za proučavanje zvuka, a naročito se ističu Dvořákovi
rezonatori.
Zbirka se do danas postupno unapređivala i popunjavala brojnim drugim
uređajima za izvođenje klasičnih pokusa iz povijesti fizike, te
preciznim laboratorijskim instrumentima. I danas se u redovnoj nastavi
opće fizike, pored suvremenih, koriste i stari, ali nikako ne i
zastarjeli uređaji, kao što su Newtonova cijev za slobodni pad,
Torricelijeve cijevi sa živom, Magdeburške polukugle, Galilejeva daska,
Atwoodov padostroj, Pohlova optička klupa s lučnicom, Boškovićeva
prizma, Thompsonov apsolutni elektrometar, Thompsonova amperska vaga i
dr. Na taj način, pored svoje svakodnevne upotrebne vrijednosti, Zbirka
Fizičkog zavoda ima i značajnu muzejsku vrijednost, jer sadrži
neprocijenjive eksponate iz povijesti i razvoja fizike u Hrvatskoj.
Opće informacije
►Znanstveni
projekti
►Telefonski
i web imenik
Web stranice laboratorija
►NMR
čvrstog stanja
|